Oggi scade l’ultimatum dato dieci giorni fa dalla “Primavera bosniaca” al parlamento del Cantone Una Sana, la sera della drammatica riunione domenical-straordinaria del 9 febbraio, alla fine della quale un recalcitrante premier Lipovaća alla fine aveva dovuto dare le dimissioni.

Oggi in teoria il parlamento dovrebbe nominare un successore, ma siam nel buio piu’ profondo.

Alle dieci era convocato il “kolegiji”, la commissione organizzativa del parlamento. La “Primavera” invece vuole una seduta vera  e propria e che i parlamentari la smettano di menare il can per l’aia, non solo sulla nomina di un premier e di un governo non partitici e competenti, ma anche sugli altri dodici punti emersi dalla protesta.

Ieri hanno anche proposto che si costituisca una commissione di raccordo fra parlamento cantonale e cittadini. Una proposta “pesante”, ovvero molto ambiziosa, concepita con un solido supporto tecnico – giuridico e richiami alla costituzione cantonale (c’e’ un avvocato in squadra), e molto ambiziosa: si chiede che cinque dei sette membri della commissione, compreso il presidente, siano espressi dai cittadini, e che la cosa sia istituzionalizzata nella gazzetta ufficiale.

La barchetta del movimento naviga sui cavalloni di una situazione che definire agitata e’ dir poco. Gia’ pronte le proteste di piazza per domani nel caso (piu’ che probabile) che la giornata parlamentare di oggi sia inconcludente.

Mentre nella capitale cantonale regna la suspense su questa faccenda, a Cazin, l’altra citta’ caposaldo della Krajina, parte oggi pomeriggio il plenum dei cittadini.

Ovvio che ci vado.

 

Sjedim pored nije, moja ljubav. Slušam kako pjeva, gledam bjele konje od pjene kako se utrkivaju i svjetlucaju pod suncem. Ko god je izbrao muziku u lokalu jutros je genije. Otvorila mi srce. Moje srce ranjeno i slomljeno milion puta, sve pokriveno u ozljedama, moje srce koje me ovih dana prestrašilo, hoće li valjda zakazati, prerano…. prerano… A uporno se svaki put sabere, opet, i krenemo dalje.

IMG_20140219_075144Volim ovu ludu zemlju. Svaki dan se sječam u nekom trenutku, često više puta, da kažem GRAZIE, gracias a la vida, Boginiji, svim anđelima, duhovima, devama, četri elemenatima, majstorima, kome god, što sam živa i što sam ovdje.

Život teće u žilama ove ranjene zemlje, zemlje koja ima dušu veliku. Zemlja koja zna biti i otrovna , izluđuje te, ali ipak ti krade srce.

Narod koji duge godine nije vjerovao u sebi. Koliko godina koliko njih me gledao začuđeno, što sam toliko tvrdoglava u nekim mojim tvrdnjama. Više sam vjerovala ja u ovaj narod nego on sam. I koštalo mi je to užasno puno, morala sam past na koljena… ma kakve na koljena… dole licem u govna, i od toga puno jesti, ali sam preživjela.

I nagrada mi je da sam sad ovdje, da živim ovim danima. Zaslužila sam to.

Da osječam ponos, a i dalje ta ljubav koja se nikad nikad nikad nije ugasila. Niti u najmračnim trenucima.

Ništa nije rješeno, sve je nejzvjesno i opasno, ko zna gdje će nas sudbina još odvesti. Ali tu smo. Tu sam.

Nikuda ne idem ja odavjde. Ovo je moj dom. I moja sudbina.

 

Looking for something?

Use the form below to search the site:


Still not finding what you're looking for? Drop a comment on a post or contact us so we can take care of it!

Visit our friends!

A few highly recommended friends...

Set your Twitter account name in your settings to use the TwitterBar Section.