Hrvatska Dubica, august 1991. Pijemo kavu, gomila novinara, pone\u0161to gardista. To je ve\u0107 drugi put kako se vra\u010dam iz Kostajnice. Par dana poslje onog prvog. Morala sam se vratiti po rokovniku koji sam zaboravila u onoj ku\u010di gdje sam telefonirala izvje\u0161taj u Rim. Rokovnik su mi ina\u010de poklonili u Sunji nekoliko dana ranje jo\u0161, opet neki lokalni de\u010dki, zna\u010dio mi je ne\u0161to. Sino\u0107 smo sjeli u Gajevoj, zagreba\u010dka \u0161pica a vijest o Ledereru u bolnici, opet neka novinarska ekipa, a ja sve gnjavim da idemo u Kostajnicu. Idemo, a ovaj put, kao, “primirje”. A taj “ptschhhhh” koji \u010dujem u jednom trenutku, tiho, zagu\u0161eno, dok stoijm na suncu nedaleko od mosta na Uni… Okrenem glavu, vidim novu rupu u zidu ku\u010de par metra iza mene. Mora da je taj metak pro\u0161ao taman par milimetra od moje glave: sun\u010dani dan, o\u010digledno je snajper bio dobre volje.<\/p>\n
Glas rata je tako \u010dudan, neljusdki, suh i metali\u010dan, nerealan.<\/p>\n
Nema blage veze s tim specialnim efektima filma i televizije.<\/p>\n
Taj neki rafal mitraljeze dok \u0161etamo pored \u017eeljeznice stanice u Sunji. I \u010du\u010dnemo i gledamo se prestra\u0161eno jer dolazi iz strane iz koje ne bi smio do\u0107i… Za tren si \u010ditamo u o\u010dima, jedni drugima, bez rije\u010di: opkoljeni? Ne\u0107e na kraju bit ni\u0161ta, a ja \u0107u nau\u010diti \u0161to to zna\u0107i taj izraz o krvi koja ti se sledi u \u017eilama.<\/p>\n
Zvuk granata, tek sam nekoliko puta nijh \u010dula iz blizine, ali dovoljno da nau\u010dim razlikovati one od 80 od onih od 120: te su nam budile u zori u Kostajnici, taj moj prvi put u Kostajnici. Kad smo prespavali u \u017eupnom domu, jer nismo mogli nazad, borbe iza nas na putu do Dubice.<\/p>\n
Eto, i taj metak sada. Treba mi malo da kop\u010dam, gledaju\u0107i rupu u zidu ku\u0107e, polako mi sjane da ta rupa nije bila tu nekoliko sekunda ranje.<\/p>\n
Euforija \u0107e zatrebati neko vrijeme da mi u\u0111e u krvotok. Dok ne zavr\u0161imo kratak \u017eir – na\u0107i \u0107u svog rokovnika – i vra\u010damo se u Dubicu. \u010carvljam sa kolegama, kretam se okolo po tom malom trgu, a tu su ve\u0107 moja djeca, jo\u0161 nero\u0111ena, taj isti dan, a ja jo\u0161 ne znam. Tako je nijhova sudbina ve\u0107 vezana uz Une, i Hrvatske, i Bosne, i ovaj rat…<\/p>\n
I tada… TAJ TRENUTAK.<\/p>\n
Odjednom, postanem svjesna. Svjesna da mi adrenalin te\u010de u krvi kao droga, da do\u017eivljavam neku fizi\u010dku reakciju tome \u0161to smo bili u opasnosti, a izvukli se.<\/p>\n
Trenutak osvjetljenja.<\/p>\n
Gledam oko sebe. Svi ti ratni reporteri. Ljudi koji lete od rata do rata, od Beiruta do Afghanistana, od Afrike do Ju\u017ene Amerike. Ne mogu oni bez toga, odjednom mi sijane, i sad znam za\u0161to. Taj adrenalin. Ta droga.<\/p>\n
NE\u0106U.<\/p>\n
To je taj trenutak.<\/p>\n
Trenutak kad ka\u017eem NE.<\/p>\n
Ne\u0107u postati ratni reporter.<\/p>\n
Sve mi je jasno, i prije par dana, ime\u0111u tih praznih oplja\u010dkanih o\u0161te\u010denih ku\u0107a u Kostajnici, dok je padao mrak, mislila sam: eto nas, u nekoj izvanrednoj situaciji, nekoj pustolovini, odjednom sve je interesantno i dinami\u010dno, nema sivila i dosade i depresije svakodnevnice, nema tih sitnih problema jednog normalnog dana, sveden si na detalje pre\u017eivljavanja u ovom trenutku, gdje \u0107e\u0161 spavati na sigurnom, \u0161to \u0107e\u0161 jesti… Ali, te ku\u010de. Do prije petnaestak dana su bile \u017eive i tople, familija u njoj \u017eivjela svoj normalni \u017eivot, ljudi jeli i spavali i dru\u017eili su se s najmiljima. Sad su prazne \u0161kolke, be\u017eivotne, mogle su sto godina biti napu\u0161tene. Koliko brzo \u017eivot napu\u0161ta jednu ku\u0107u, kad vi\u0161e nema svoja ljudksa bi\u0107a.<\/p>\n
To, te prazne ku\u010de, to je moj “specijalni efekt” iz rata.<\/p>\n
Vi\u0161e nego zvuka granata ili mitralijeza.<\/p>\n
To tiho svjedo\u010danstvo, bez rije\u010di.<\/p>\n
Dr\u017eim \u0161alicu kave u ruci, sun\u010dani dan u Hrvatskoj Dubici. Novinarsko dru\u017eenje oko mene.<\/p>\n
U tom trenutku pola\u017eem svoju osobnu \u017eivotnu zakletvu: vratit \u0107u se.<\/p>\n
Vratit \u0107u se jednom.<\/p>\n
Kad ovo zavr\u0161i.<\/p>\n
Vratit \u0107u se da pokupim krhotine.<\/p>\n
Ja sam osoba koja stvara, gradi, ne\u0107u postati ratni reporter. Ne\u0107u sebi dozvoliti da postanem ovisnik od ovog adrenalina, koji osje\u010dam u \u017eilama u ovom trenutku. Ne\u0107u. Ne\u0107u i\u0107i tim putem.<\/p>\n
I nisam.<\/p>\n
Vratila sam se.<\/p>\n
Tu sam.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Hrvatska Dubica, august 1991. Pijemo kavu, gomila novinara, pone\u0161to gardista. To je ve\u0107 drugi put kako se vra\u010dam iz Kostajnice. Par dana poslje onog prvog. Morala sam se vratiti po rokovniku koji sam zaboravila u onoj ku\u010di gdje sam telefonirala izvje\u0161taj u Rim. Rokovnik su mi ina\u010de poklonili u Sunji nekoliko dana ranje jo\u0161, opet … Continue reading Vratit \u0107u se jednom… – Pri\u010da 3<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-52","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/paolalucchesi.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/52","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/paolalucchesi.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/paolalucchesi.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/paolalucchesi.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/paolalucchesi.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=52"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/paolalucchesi.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/52\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":60,"href":"https:\/\/paolalucchesi.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/52\/revisions\/60"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/paolalucchesi.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=52"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}