Hodam pored nije, u mraku.<\/p>\n
Mu\u0161karci pored mene tiho psuju, jer sam sva u bijelom, svijetlucam skoro, vidljiva sam, savr\u0161ena meta za nekog zalutalog snajperista iz druge obale. Sva u svjetla kafi\u0107a i muzike, ta druga obala. Nekako nerealno dopire ta muzika do nas, dok hodamo pored bombardirane i oplja\u010dkane ku\u0107e, u mraku.<\/p>\n
“Ne idete nikuda! Iza nas su borbe!” malo prije ja najavio neki komandir koji je nas zatekao na ulici. Sve te godine se pitam je li pre\u017eivio, simpati\u010dan tip, buckasti, sa brkovima. Troje nas novinara smo gledali okolo po sobama te jedne prazne ku\u010de, u ti\u0161ini nastaloj poslje posljepodnevnog bombardiranja koje je nam dao dobrodo\u0161licu u Kostajnicu. Granate su se \u010dule u pozadini dok sam telefonirala izvje\u0161taj u Rim, iz te same ku\u010de (“samo vi radite” su me ohrabrili mje\u0161tani da se ne ustru\u010davam koristiti telefon). De\u010dki iz uredni\u0161tva su ostali \u0161okirani: “\u0160to se TO \u010duje?”, “Ma ni\u0161ta, granate, ajmo dalje”. Sutradan \u0107e me urednica napasti: “\u0160to je to SRANJE koje si mi ju\u010der poslala? (* moj izvje\u0161taj sa prve linije) Za\u0161to ne mo\u017ee\u0161 mi poslati te fine \u010diste pri\u010dice kao i dopisnik ANSE iz Beograda?”<\/p>\n
Dakle, nema izvla\u010denja iz Kostajnice ve\u010deras. Lagano pada mrak.<\/p>\n
Dok se pitamo kako \u0107emo preno\u010diti nai\u0111u nekoliko od mje\u0161tana s kojima smo ranje do\u0161li. “Ho\u0107ete s nama kod na\u0161eg popa?”<\/p>\n
Tiho te\u010de Ona pored mene, dok hodam u mraku. Tiho je tekla pored nas dok smo vozili, dok sam gledala ono bisersko nebo i mislila kako bi mogla umreti sretna.<\/p>\n
Ugledala sam Niju prvi put u ovom \u017eivotu tek nekoliko sati ranje.<\/p>\n
U Jasenovcu.<\/p>\n
Do\u0161li smo voze\u010di pored Save, kroz kuruzna polja. Od prvog susreta sa Jasenovcem \u0107u ponjeti sa sobom sliku roda na krovovima, nijhova gnjezda.<\/p>\n
I sliku tog gardista, krupan sna\u017ean \u010dovijek \u0161iroka ramena, koji je stajao izme\u0111u dva mostova, izme\u0111u te dvije rijeke, dr\u017ee\u0107i jednom rukom kala\u0161nikov uperen u nebo. Raspelo oko \u0161iroke grudi, zajedno sa pojasama metaka.<\/p>\n
Tako je Ona u\u0161la u moj \u017eivot.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Hodam pored nije, u mraku. Mu\u0161karci pored mene tiho psuju, jer sam sva u bijelom, svijetlucam skoro, vidljiva sam, savr\u0161ena meta za nekog zalutalog snajperista iz druge obale. Sva u svjetla kafi\u0107a i muzike, ta druga obala. Nekako nerealno dopire ta muzika do nas, dok hodamo pored bombardirane i oplja\u010dkane ku\u0107e, u mraku. “Ne idete … Continue reading Ona… Una! – Pri\u010da 2<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-45","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/paolalucchesi.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/45","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/paolalucchesi.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/paolalucchesi.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/paolalucchesi.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/paolalucchesi.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/paolalucchesi.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/45\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":283,"href":"https:\/\/paolalucchesi.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/45\/revisions\/283"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/paolalucchesi.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}